Leptir
”Jednog dana, pojavio se maleni
otvor na čauri. Čovek je sedeo i gledao kako se leptir nekoliko sati
muči da bi izvukao svoje slabašno telo kroz taj maleni otvor. Onda je
leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovek odlučio pomoći
leptiru: uzeo je makaze i razrezao čauru. Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko telo i smežurana krila. Čovek je nastavio promatrati
leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati
i raširiti kako bi podržala leptirovo telo i osnažila ga. Međutim,
ništa se nije dogodilo!
Leptir je celi svoj život proveo
puzeći okolo sa slabašnim telom i nerazvijenim krilima. Nikada nije
poleteo. Čovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namerama, NIJE
RAZUMEO da je poteškoće kroz koje je leptir MORAO proći, izlazeći iz
čaure, osmislio Bog, kako bi krv iz tela leptira potekla u
krila i kad se oslobodi čaure da bude spreman leteti.
Ponekad
su poteškoće upravo ono što nam treba u životu... Kad bi nas Bog
oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bismo
postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bismo mogli leteti.
MOJA PORUKA:Ono sto nas ne ubije to nas ojaca...